Otok koji pamti jednu od najljepših legendi svijeta o »malome drvenu križu što je prokapao krvlju« i stvorio slavnu procesiju »Za križen« upisanu na Listu svjetske nematerijalne baštine, otok koji čuva glasovito starogradsko polje s jedinstvenom antičkom parcelizacijom zemljišta na kojemu je vjerojatno neki sjetan Grk u ljubičastom sumraku pio vino u Starome Gradu – Hvar je bremenit poviješću.
U današnjoj žalosnoj muzejskoj ponudi na Jadranu, čiji pomorski muzeji nisu adekvatno predstavljeni ni reklamirani, u zemlji koja nema atraktivnih akvarija poput Genove, koji bi predstavili bogatstvo podmorja Jadrana, nedavno otvorenje velike izložbe u velebnom Arsenalu, u organizaciji Grada Hvara i Udruge »Crveni koralj« – fantastičan je kulturni uspjeh.
Na 570 kvadrata drevnog Arsenala, čija je važnost za povijest europskoga kazališta nemjerljiva, autor izložbe Mihovil Ritonija predstavio je kroz spektakularne priče jednu osobitu morsku povijest hrvatske kulture.
Kako ističe Mihovil Ritonija, od kada je venecijanski knez Pietro Semitecolo izmirio plemstvo i pučane 1610., poklonivši im u obnovljenoj zgradi hvarskoga Arsenala za to vrijeme potpuno bizaran dar – prvo javno kazalište u Europi, prošlo je puna četiri stoljeća.
Od tada je Arsenal promijenio mnoga svoja lica. U njemu su se gradili i popravljali brodovi, čuvala sol i riba, pravile razne gradske fešte i odmarale vojske.
Nov život ipak je neki dan buknuo najvećom izložbom na Hvaru koja je pokazala svu raskoš starog interijera. Između sedam prekrasno osvijetljenih lukova Mihovil Ritonija, poznati konceptualni umjetnik i performer iz Zagreba, načinio je put kroz pet priča »koje se isprepleću s atmosferom, čarobnom glazbom, prolaskom kroz velove obojenih tkanina koje lebde u prostorom čineći ga gotovo nestvarnim«.

FOTO: VJESNIK

Na ulazu, ističe autor izložbe, dočekuje vas simbol Hvara – slika sunca sa raširenim zrakama koje se smiješi iznad grada. Slika je djelo Guiseppea Rosignolija iz 1836. i njome je o Hvaru kao »gradu gdje stanuje sunce« rečeno doista sve, kaže nam Ritonija.
Ulaskom kroz vrata Arsenala ulazi se u svijet gdje se uz zvuke glazbe Angella Bandalamentija i raskoš kolorita prostora posjetitelji upoznaju s burnom prošlošću i budućnošću toga prostora.
U jednoj vitrini od kovanog željeza slijedi priča o gajeti, odnosno minijaturna maketa glasovite galije »Sv. Jerolima« koja je obitavala u Arsenalu u vrijeme prije povijesne bitke za prevlast na Sredozemlju. » Jednog jutra se s posadom hvarskih i viških ratnika mornara otisnula na debelo more put Lepanta i postala dio povijesti«, priča autor.

»U tom prostoru posjetitelji se upoznaju i s povijesnim podatcima o kazalištu, ljudima i vremenima koja su prohujala. Samo kazalište je mijenjalo pozornicu, vrata, stolice, lože, zastore, freske, podove, stropove, vlasnike, koncesionare, režisere, glumce, a katkada i publicum, ali kao što bi rekao Shakespeare: ‘Čitav svijet je samo pozornica’«, naglašava Ritonija.
Odmah potom slijedi i susret s gajetom smještenom na tri staklena kvadra. Brodica je dovezena iz radionice hvarskoga slikara koji je obnavlja. Na jedru gajete, nastale 1936. godine, prikazuje se film posvećen gajetama i falkušama autora prof. Joška Božanića pod nazivom »Rađanje gajete«. U petnaestak minuta autor je sublimirao homerovsku avanturu čovjeka, mora i brodice.
Između dva luka Arsenala obojenih plavom svjetlošću smješten je veliki »virtualni akvarij« kao najava budućem virtualnom muzeju koralja. Putujući velebnim prostorom u kojem su nekada Venecijanci čuvali svoje ratne galije, posjetitelji prolaze, odnosno »uranjaju« kroz plave velove u svijet koralja.
Na velikim formatima fotografije se na nevidljivim nitima spuštaju kao cvjetovi sa stropa te vas »promatraju nestvarno stvarna bića koja mogu vidjeti i dodirnuti ‘in vivo’ jedino oni koji mogu i žele zaroniti u dubine gdje vlada svijet tišine«, tumači Ritonija.
Ukupno 92 vrste koralja, uz glazbu koja dopire s visokih kamenih lukova starih sedam stoljeća, katkada se zanjišu poput mobila »stvarajući dojam da su žive i da se žele vratiti u svoje sigurne svjetove gdje nema nas«, priča autor, ističući da su autori fotografija redom majstori podvodne fotografije – Miro Andrić, Lorenco Marović-Lori, Tonči Najev, Robert Šantić, Miro Maruknić i drugi, anonimni fotografi.

FOTO: Spektakularne fotografije koralja

Uokolo, po zidovima Arsenala, nalaze se fragmenti najveće slike na svijetu autora Đuke Siroglavića »Val«. U cijelosti je duga čak 6400 metara, a autor je, kao što je dobro poznato 2007. uvršten u Guinessovu knjigu rekorda »kao slikar koji je nadmašio sve predrasude i norme o veličini jednog slikarskog rada«.
Na antiknim zrcalima koja na čeličnim sajlama lebde u prostoru autor izložbe također promovira kalendar »Jadransko more« autora Borisa Kragića, umjetničkog fotografa iz Splita, koji u svojim »bisagama« čuva digitalnih 6,000. 000 fotografija s temom »More i ljudi«.
Uz pregršt lavande u visokim čašama i mnoštvom knjiga Nevena Milišića »Enciklopedija Jadranskih koralja« izložba, zaključuje Ritonija, »sa svojom porukom putuje kroz toplu hvarsku noć kao galijuni Vjeke Bibića, majstora-maketara koji u slobodno vrijeme gradi divne stare brodove ili brzo i vješto kao što ratna venecijanska galija ‘sv. Jerolim’ Tončija Šćepanovića brazda more i odlazi u nepoznato i neizvjesno«.
Ritonija ne staje na ovoj izložbi, pa sljedeći projekt nazvan »Energetski val« namjerava izložiti na jesen u Pekingu. Štoviše, pokretač je i odlične zamisli stvaranja virtualnog muzeja koji bi bio svjetska priča o koraljima, a koji ostvaruje u suradnji s Gradom Opatijom.