Impresivan naslov sadržaja „kulturnog“ događanja sa svečanim otvaranjem u Hvaru na dan 10. kolovoza anno Domini 2011. godine, na kojemu je čak i torta bila izrađena u obliku Arsenala, trebao je, po autorima i organizatorima (Gradu Hvaru i Udruzi Crveni koralj iz Zagreba), zasjeniti sve ostale sadržaje u gradu i šire.
Istina, ove su godine Gospodnje Hvarani, gradska uprava, kulturne i turističke organizacije konačno nakon desetljeća napora dobili sanirani Arsenal i očekuju restauraciju i revitalizaciju Hvarskog kazališta.
Ako zanemarimo „sitnice“ kao što je nepostojeća infrastruktura u objektu, te nepostojanje konsenzusa oko buduće upotrebe Arsenala i izgleda prvog kata u dijelu uz Kazalište, svi ponosno očekujemo 2012. godinu i obilježavanje četiristote obljetnice osnutka i djelovanja najstarijeg javnog kazališta Europe.
Godine Gospodnje 2003. Muzej hvarske baštine je uz Ministarstvo kulture, Ministarstvo za razvoj otoka, Ministarstvo vanjskih poslova, UNESCO, Grad Hvar i Turističku zajednicu realizirao izložbu „Hvarski Arsenal i Kazalište – kontinuitet i obnova“ koja je bila postavljena u Hvaru, Splitu, Zagrebu i Milanu.
U realizaciji izložbe sudjelovali su akademici, profesori i doktori znanosti, istaknuti dizajneri i fotografi.
U već saniranom Arsenalu, 2008. godine, Muzej hvarske baštine realizirao je izložbu „More zna te ljude“ u sklopu međunarodnog projekta „Neptun“. Izložba je predstavila pomorsku i ribarsku tradiciju našeg otoka s mnoštvom artefakata, dokumenata, dokumentarnih i umjetničkih fotografija i s relevantnim tekstovima.
Nespojivi spoj
I nakon svega, 2011. godine, u završnoj fazi radova na Arsenalu i Kazalištu, uoči donošenja konačnih odluka o budućnosti ovih objekata, uoči 400. obljetnice, pojavi se u prizemlju Arsenala nešto što nitko tko se imalo razumije u struku ne može nazvati izložbom. Zašto se ne može nazvati izložbom, jasno je na prvi pogled svakome muzealcu.
Sadržajem se spaja nespojivo, prezentira se povijest spomenika u nerazumljivu slijedu s nekvalitetnim fotografijama skidanim tko zna gdje, kombinira se prezentacija povijesti s promocijom kalendara, koraljima, nakitom, suvenirima… Sve skupa je jednostavno nemoguće savladati.
Ipak, nužno je postaviti neka pitanja autoru koji nam se predstavio kao prof. Mihovil Ritonija koji nam je želio „objasniti“ povijest ovog objekta. Kako je mogao i zašto je trebao blijedo kopirati način obrade i prezentacije, koristeći čak i iste predmete sa spomenutih dviju izložbi Muzeja.
Koliko je ozbiljan pristup „obradi teme“ na način da prilično nespretno i površno reinterpretira ionako ležerne tekstove o Arsenalu i Kazalištu, kad o svemu postoji cijeli niz kvalificiranih tekstova i informacija do kojih se može doći čak i na internetu. I ono najvažnije pitanje: što je nama ovo trebalo?
Zašto se u gradu sa četiristo godina tradicije Kazališta, pored ustanova, stručnjaka i eminentnih ljudi koji se bave ovim temama, pojavljuju samozvani „stručnjaci“ koji po onom što smo vidjeli, to nisu?
Kako možemo sebi dopustiti da nam se usred sezone u najatraktivnijem prostoru u gradu dogodi ovaj, blago rečeno, konfuzan sadržaj?
I što je još važnije, kamo nas ovo sve vodi? Ja doista jesam zabrinuta, a vjerujem da su i mnogi drugi. Hoće li doći vrijeme da se zabrinu i oni koji su za ovo odgovorni i koji donose odluke o kojima ovisi budućnost naših spomenika, našega grada i, konačno, naše djece?
Arsenal i Kazalište 2012. slave 400. godišnjicu postojanja
Hvarski Arsenal iz 16. stoljeća jedan od najljepših i najbolje sačuvanih povijesnih brodogradilišta na Mediteranu, koji je svojim geostrateškim značenjem, lokacijom i kvalitetom renesansnog oblikovanja uvelike utjecao na povijest Komune, kao i na formiranje jedinstvene urbane matrice grada Hvara. Također i da je nadživio dokidanje osnovnog vojno-pomorskog sadržaja činjenicom što je na njegovu prvom katu 1612. godine sagrađeno Kazalište. Hvarski Arsenal i Kazalište najznačajniji su spomenici grada i otoka Hvara, spomenici od nacionalnog interesa za Republiku Hrvatsku, s istaknutim mjestom u kulturnoj povijesti Europe. Završetak radova u Kazalištu i buduća upotreba prvog kata Arsenala u posljednje dvije godine goruće su teme upravnih i strukovnih vijeća, ustanova i povjerenstava. Ništa manje nisu predmet interesa raznih gradskih internetskih foruma, radija, pa i razgovora uz kavu svih dobnih skupina građana. Tema obilježavanja četiristote obljetnice ovih spomeničkih objekata, nažalost, još nije došla na red. Ima vremena, pa tek je 2011. godina…
Izvor:Slobodna Dalmacija
