Dugo čekana prilika da se prikupi i vrednuje opus hvarskog umjetnika Šime Dujmovića, javnosti najpoznatijeg po djelu Spomenik oslobođenja u Hvaru i činjenici da je bio pomoćnik i učenik velikog Ivana Meštrovića, jučer je konačno realizirana svečanim otvorenjem izložbe „Šime Dujmović: (Ne)zaboravljeni kipar“ u hvarskoj Lođi.
Na izložbi postavljenoj u organizaciji Muzeja hvarske baštine, Grada Hvara i Javne ustanove u kulturi HVAR 1612, uz Izvor novog života, središnje skulpture kontroverznog Spomenika oslobođenja iz 1927., predstavljena su do sada neizlagana djela iz Muzeja hvarske baštine i privatnog vlasništva te sačuvane nedatirane fotografije iz muzejskih fondova.
Autorica izložbe Dejanira Burmas Domančić, viša kustosica Muzeja hvarske baštine, naglasila je da je izložba u Lođi, na mjestu gdje je akademski kipar Šime Dujmović imao svoju jedinu samostalnu izložbu 1933., višestruko znakovita i govori o nama i njemu na više načina. O nama govori koliko smo još uvijek skloni generacijama prenositi mitove i legende, dok smo puno sporiji u traganju za istinskim vrijednostima, a o kiparu opet koliko splet nesretnih okolnosti, može utjecati na nečiji uspjeh čak i ako su darovitost i umijeće neupitni. „Šime Dujmović tako je zapravo literarni primjer siromašnog i neshvaćenog umjetnika kojemu okolnosti za života, a ni dugo poslije smrti nikako nisu bile sklone“, istaknula je autorica.
Kipar Šime Dujmović (1887. – 1968.) rođen u Hvaru, kao stipendist školovao se u Beču (1910. – 1914.) gdje upoznaje tad već međunarodno priznatog Ivana Meštrovića, a nedugo potom počinje raditi na novoosnovanoj likovnoj akademiji u Zagrebu. Akademizam i bečka secesija postaju njegov formativni stil koji je logično nadograđen artdekoovskim komponentama preuzetim od Meštrovićeva načina rada koji je dobro upoznao kao njegov pomoćnik. Na rodni otok vratio se 1923., zbog gradnje fontane – Spomenika oslobođenja, koji je dobio u trenutku kada je svojim radovima, sudjelovanjima na skupnim izložbama i prvim priznanjima već bio u središtu zbivanja u hrvatskom kiparstvu. Rad na spomeniku, njegovom najambicioznijem djelu, za njega je bio prepun frustracija zbog mnogih problema i stalnih prigovora o nedoličnosti. Na kraju ga je morao prilagoditi zahtjevima crkvenih krugova, a i nakon postavljanja svjedočiti stalnim prijetnjama da ga se premjesti ili ukloni, što se konačno i dogodilo 1941. godine.
Spletom mnogih nesretnih okolnosti, kipar velikog dara i neospornog umijeća nije uspio do kraja ostvariti svoj potencijal, niti se kasnije njegov opus uspio očuvati i vrednovati u cjelini. Ostao je u sjeni velikog učitelja, život u maloj sredini prisilio ga je da sve manje bavi kiparstvom te da živi od zidarskih i klesarskih radova, a s otoka je izbivao još jedino kada je za Ivana Meštrovića u više navrata klesao radove za njegove velike projekte.
Iza Šime Dujmovića ostalo je malo djela, od kojih je većina u gipsu, i koja nisu izdržala utjecaj vremena. Uglavnom su poznata ona sačuvana u Muzeju hvarske baštine i izložena u Lapidariju bivše crkve sv. Marka i u Ljetnikovcu Hanibala Lucića. Djela iz njegove rodne kuće većinom su raznesena ili propala, a nekolicina sačuvanih radova iz privatnog vlasništva ovdje je prvi put izložena. Zahtjevnu višemjesečnu pripremu za izlaganje oštećenih djela radio je akademski kipar i restaurator Ozren Radovanović, a njegov obrt “RestArs” obavio je delikatan posao transporta skulptura iz Lapidarija u Lođu.
Izložba će biti otvorena do 29. srpnja ove godine, a tijekom njenog trajanja bit će promoviran i opsežan katalog koji će sadržavati sve tekstove i fotografije s izložbe uz fotografije izložaka. Ovim bi se trebao proširiti dosadašnji uvid u opus Šime Dujmovića i pokazati da je dominantni Meštrovićev utjecaj ograničen uglavnom na raniju fazu umjetnikovih radova, dok se u zrelijoj fazi okreće realizmu u kojem pokušava dotaknuti klasične uzore te naći vlastiti izraz kroz intimizam ili naturalizam.
Muzej hvarske baštine i Grad Hvar ovom izložbom vraćaju svoj dug umjetniku, odajući mu zasluženo priznanje i izdižući ga iz magle urbanog mita u red onih koji su pridonijeli cjelini našeg kulturnog identiteta.
Monumentalni Izvor novog života, skulptura koja prikazuje žensku figuru „Faria“ (rimski naziv otoka Hvara) na leđima hvarske „Zviri“ (pramčanog ukrasa s hvarske galije iz bitke kod Lepanta 1571.) u poljupcu s krilatim mladićem „Anđelom slobode“, nakon izložbe bit će privremeno premješten u Ljetnikovac Hanibala Lucića, a planirano je da bude izložen u atriju budućeg kompleksa nove zgrade Muzeja hvarske baštine pored crkve sv. Marka u Hvaru, najavljuju iz Muzeja hvarske baštine.
Foto: Eduard Visković
