Hvarsko povijesno kazalište, treće najstarije kazalište u Europi, a prvo komunalno, spomenik najviše kategorije i nacionalnog značenja za Republiku Hrvatsku, ove godine puni četiri stoljeća postojanja.
Fatalno prizemlje
Dvadeset godina za spomenik najviše kategorije izvan funkcije i pretvoren u gradilište zaista je previše, unatoč ozbiljnim pripremnim radovima na sanaciji i konsolidaciji Arsenala, koji se počeo graditi još u 13. st., a završen je u 16. stoljeću. Međutim, dok potrebu sanacije uglavnom nitko nije dovodio u pitanje, posljednjih se godina u Hvaru − i na sjednicama Gradskog vijeća i na ulici − žučno raspravljalo upravo o budućoj namjeni “prizemlja” Arsenala i načinu obnove teatra, pa su se i planovi i prijedlozi nekoliko puta mijenjali. Suprotstavljena su mišljenja Grada i Muzeja hvarske baštine, u čijem je sklopu kazalište. Ravnateljica Nives Tomasović zagovara obnovu, ali i minimalne intervencije u teatru kako bi se sačuvao njegov povijesni duh. Arhitektica Ita Pavičić iz gradske uprave, inače koordinatorica projekta obnove, otpočetka je sklona intervenciji koja će zadovoljiti zahtjeve suvremene publike. Malo spori i osjetljivi radovi na sanaciji, koji automatski obuhvaćaju i arheološka istraživanja, malo papirologija, suprotstavljena mišljenja i na kraju nedostatak novca − učinili su da se povratak Arsenala i teatra Hvaranima otegne puna dva desetljeća. − Još krajem osamdesetih utvrđeno je da je Arsenal oštećen, da mu je statika poremećena i da će trebati poduzeti opsežne radove. Nakon što su dovršeni, već se sedam godina raspravlja o unutrašnjem uređenju, odnosno postavlja se pitanje vrednovanja zatečenog. Moj je stav da kazalište mora sačuvati i najstarije slojeve gradnje, te obnoviti se samo prikladnim materijalima jer je riječ o živom spomeniku. Kao muzealac, držim da materijalima poput laminata nije mjesto u teatru, a još manje u dizalu.
Suprotstavljene struke
− Čini mi se da netko od malog posla namjerno pravi veliki i držim da je, osim unutrašnje restauracije, trebalo samo srediti električne instalacije. Uz to, neki se elementi nisu smjeli baciti, poput scenskih dasaka i “matunela”, starih masivnih pločica na podu − kaže ravnateljica Muzeja Nives Tomasović, dodavši da Hvar, nažalost, ima nezrelu gradsku vlast, s Pjerinom Bebićem na čelu, koja pristaje na razne kompromise. Arhitektica Ita Pavičić, pak, potvrđuje da ima drukčije stavove od ravnateljice, ali to nije ni neobično s obzirom na njihove struke. − U svakom slučaju, Ministarstvo kulture, odnosno Konzervatorski odjel, prati radove i sada je glavni projekt restauracije koji je sadržan u osam knjiga gotov i ovjeren. Još samo moramo zatražiti potvrdu glavnog projekta, odnosno građevinsku dozvolu, i raspisati natječaj za izvođače. Neka tehnološka poboljšanja su nužna, kazalište mora imati grijanje, hlađenje, sanitarije i garderobu. Nećemo graditi dizalo, nego svojevrsnu platformu za prijenos tehnike na scenu, ali ona će biti ”skrivena” u jednom zgodnom kutu. Kazalište ne može biti muzej i ne može se danas u taj prostor dovesti sto ili dvjesto ljudi bez ventilacije, jer standardi su drukčiji nego prije 400 godina − kaže Ita Pavičić. Kraj posla ovisi o tome kada će Grad Hvar i Ministarstvo kulture osigurati novac, a trebat će još otprilike 12 milijuna kuna. Ipak, pokušat će se nešto pribaviti preko europskih fondova. Radoslav Bužančić, pročelnik Konzervatorskog odjela, veli da se upravo sastavlja “skraćeni” troškovnik s kojim će se do jeseni obaviti dio radova na unutrašnjem uređenju i kazalište otvoriti za proslavu. − Budući da sam konzervator, na prvom mi je mjestu vrednovanje takvog spomenika kao što je treće najstarije kazalište u Europi. Zato, izvana će biti sto posto originalno, a iznutra će se maksimalno sačuvati. Valja podsjetiti na to da je kazalište i u 19. stoljeću obnavljano dva puta, pa današnji izgled nije izvorni. Neke dijelove koji nedostaju nadomjestit ćemo ugledajući se na talijanska kazališta iz istog vremena, a elemente koje smo morali izvaditi, poput matunela, dat ćemo načiniti na isti način. Sva tehnika, klime i slično, bit će skrivena među gredama i na drugim mjestima. Meni je važno da se kazalište osposobi i za izvođenje predstava. To će uvijek biti manje, komorne forme, ali izvođači i publika moraju imati kakav-takav komfor − kaže Bužančić, dok iz Ministarstva kulture poručuju da se potpuno slažu s njegovim stavovima.
Nužni zahvati
Glavni projektant, šibenski arhitekt Tomislav Krajina, veli, pak, da je njegov posao praktički završen. Mnogo je prijepora bilo oko prizemlja Arsenala − raspravljalo se o muzeju, knjižnici i sličnim sadržajima, a on je sada, kaže, osmislio jedan multifunkcionalni prostor u koji je gradu lako uklopiti razne sadržaje. Što se teatra tiče, koristio se i talijanskim iskustvima jer su posljednjih godina u Italiji obnovljena mnoga stara kazališta. − S Bužančićem sam posjetio teatar La Fenice, koji je nakon požara od prije pet godina obnovljen, a dosta mi je koristila i projektna dokumentacija kazališta u Riminiju, koje, doduše, ima samo 200 godina, ali oni tek kreću u obnovu i koristili su se najnovijim spoznajama − kaže Tomislav Krajina. − O nekim zahvatima, poput protupožarne zaštite, ne treba ni raspravljati − u prvom redu treba čuvati i ljude i inventar. Nadalje, načinjen je poseban klimatizacijski sustav koji koristi morsku vodu. Sve ostalo, rasvjeta, zahodi, garderobe, koje će biti ispod pozornice, pa čak i foaje, bit će malenih dimenzija, kao i kazalište, ali mora postojati. Da su radovi dugo trajali, slažu se uglavnom svi naši sugovornici, ali i žele da kazalište, kad se konačno dovrši, bez problema radi sljedećih 400 godina. Doduše, pitanje proslave obljetnice prije nekoliko je dana posvadilo gradske vijećnike, a program još nije poznat niti je financijska konstrukcija završena.
Jasmina Parić
Zanemareni biser naše kulturne povijestiU nedostatku arhivskih i materijalnih ostataka iz ranog 17. stoljeća, pretpostavlja se da je Hvarsko kazalište prvotno imalo renesansni oblik. Sačuvani interijer – pozornica i gledalište s ložama − potječe iz 1803. godine. Obnavljano i preuređivano, kazalište je današnji neobarokni izgled sačuvalo iz sredine 19. stoljeća. U europskim razmjerima rijetkost su i dvije sačuvane zidne freske − scenografije sa začelnog zida pozornice. •• Početkom 17. stoljeća, po uzoru na Italiju, kazalište u Hvaru seli se s javnih površina i pjaca u vlastiti prostor, a u njemu se izvode djela hvarskih književnika Hanibala Lucića, Mikše Pelegrinovića, Marina Gazarovića i Martina Benetovića, poput “Robinje”, “Jeđupke” te “Hvarkinje”. |
Ča je pusti Globe teatar…Da bi se stekao dojam o vremenu kad je Hvarsko kazalište osnovano, spomenimo slavni Globe teatar koji je u svojem prvotnom, originalnom obliku samo 13 godina starije od hvarskog. Ono je, međutim, stradalo u požaru 1613. i obnovljeno je nakon godinu dana, kad je Hvarsko kazalište bilo staro već dvije godine. No, Globe je već 1642. zatvoren, 1644. ponovno uništen te rekonstruiran tek u 20. stoljeću. Osim toga, kazalište u Hvaru je, za razliku od svakog drugog sličnog mjesta u Europi, bilo javno i otvoreno svima − i građanstvu i plemićima. Naime, vrijeme renesanse bilo je zlatno doba hvarske komune, u kojem je ta najmlađa od venecijanskih uprava postala jedna od najbogatijih i najrazvijenijih na jadranskoj obali. Hvar je kao pomorsko i trgovačko središte živio uljuđenim gradskim životom, u kojem su se i plemići i građani odijevali po onodobnoj venecijanskoj modi i govorili nekoliko jezika. |
Počast od 40 minuta?!Četiristo godina Hvarskoga kazališta bit će dostojno obilježeno. Pri Ministarstvu kulture osnivan je radi toga počasni radni odbor, koji će 1. listopada na Hvaru organizirati simpozij o kazalištu, a vodit će ga teatrolog Boris Senker. Nakon toga će u kazalištu biti održan kraći, 40-minutni, ali vrlo zanimljiv program koji se već priprema, kazao je pomoćnik ministrice kulture Vladimir Stojsavljević. |
Izvor: Slobodna Dalmacija