Odlazak akademika Tonka Maroevića

Jučer je u svom domu u Starome Gradu u 79. godini preminuo akademik Tonko Maroević, književnik, povjesničar umjetnosti, prevoditelj, likovni i književni kritičar, esejist, erudit i istraživač suvremene hrvatske umjetnosti.

Njegovim odlaskom hrvatska kultura izgubila je jednog od najistaknutijih povjesničara umjetnosti, književnika i prevoditelja koji je iza sebe ostavio bogati opus, brojne knjige i studije, a otok Hvar jednog od najplodnijih čuvara i promotora svog kulturnog identiteta. Vrijednosti koje je svojim životom i djelom utkao u kulturno i duhovno tkivo otoka ostat će nam svima kao neprocjenjiva baština.

Rođen u Splitu, 22. listopada 1941., studij komparativne književnosti i povijesti umjetnosti završio 1963. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1976. doktorirao temom „Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas“ (objavljeno kao knjiga 2007. pod naslovom „Napisane slike“). Od 1970. do umirovljenja 2011. radio je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti bio je od 2002. godine.

Kao književni kritičar sustavno je pratio suvremeno hrvatsko pjesništvo, a bavio se i starijom hrvatskom književnošću te talijanističkom problematikom; eseje, kritike i prikaze skupio je u više knjiga („Dike ter hvaljenja“, 1986.; „Zrcalo adrijansko: obilježja hrvatsko-talijanskog jezičnog dijaloga“, 1989.; „Klik!: trenutačni snimci hrvatskog pjesništva“, 1998.; „Pohvala pokudi“, 1998.; „Družba da mi je: domaći književni portreti“, 2008.; „Skladište mješte sklada“, 2010.).

Sastavio je antologije hrvatskog pjesništva 1971.-95. „Uskličnici“ (1996.) i 1996.-2019. „Svjetlaci“ (2019.) te antologije katalonskog pjesništva „Bikova koža“ (1987.) i „Riječi za jedan lapidarij“ (2018.).

Istraživao je suvremenu hrvatsku likovnu umjetnost; objavljivao likovne kritike i rasprave u stručnim časopisima i novinama, pisao predgovore katalozima i grafičkim mapama, prevodio s nekoliko jezika, a izabrane pjesme objavio je 2009. („Drvlje i kamenje“).

Dobitnik je Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo 2013. te nagrade Goranov vijenac za pjesnički opus 2018. godine.

Facebook
WhatsApp
Twitter

POVEZANO