Zahvaljujući svom položaju u sredini antičkih pomorskih trgovačkih putova povijest je na Hvaru kroz vjekove ostavila mnoge tragove. Od samih početaka civilizacije Hvar je bio utočiste i inspiracija mnogim kulturama o čemu nam svjedoče rane neolitičke građevine te ostaci keramike i alata koji potječu iz perioda između 6. i 1. tisućljeća prije Krista, ostataka helenističke kulture u antičkom Farosu utemeljenom 385/384 prije Krista, ostaci rimske kulture, srednjevjekovni ostataci, renesansno i barokno naslijeđe otoka koje je svjedok bogatstva i kulturno-umjetničkog napretka otoka. Nakon nekoliko stoljeća stagnacije Hvar se u punom sjaju vratio na kartu već u XIX. stoljeću, nudeći svoju kulturnu i povijesnu baštinu kao glavni adut u sve popularnijoj gospodarskoj grani – turizmu.
Prije nego što je postao glavna venecijanska luka na istočnoj stani Jadrana, Hvar je privlačio pomorce radi položaja svoje luke i sigurnosti koju je nudila brodovlju u prolazu. Nakon velikih otkrića i pomicanja glavnih trgovačkih putova prema zapadu i novootkrivenim zemljama, Presvijetla Republika, gospodarica Jadrana počela je slabjeti i gubiti svoj primat među trgovačkim silama onog vremena. Hvar, jedna od najvažnijih venecijanskih luka, slijedio je sudbinu svoje gospodarice.
Danas, stoljećima kasnije, Hvar je ponovo zauzeo važno mjesto među jadranskim lukama. Međutim, Hvar više ne pohode trgovački brodovi puni egzotičnih mirodija s Istoka ni trabakuli Puljeških trgovaca. Danas je hvarska luka omiljeno odredište svjetskih jet-setera koji u njegovoj luci sidre svoje luksuzne jahte i vikend kapetana koji se trude uhvatiti korak s trendom. Tu brojnu flotu s vrha brda nadzire tvrđava, Fortica,s koje se po stranama brda spuštaju gradske zidine kao ruke koje grle stari dio grada štiteći plemićke palače od nasrtaja raznih osvajača. Danas su ti osvajači hedonisti koji uživaju u gastronomskim užicima pripremanim u tim istim plemićkim palačama u kojima se danas nalaze najbolji hvarski restorani.
Na samo desetak minuta vožnje od Hvara postoji jedan totalno drukčiji Hvar. Skriven i samozatajan, spreman otkriti svoje tajne tek pokojem slučajnom prolazniku ili avanturistu u potrazi za novim uzbuđenjima i saznanjima. Hvar prekriven bujnom mediteranskom vegetacijom, opojnim vinogradima plavca, okrepljujućim stablima maslina, opuštajućim poljima lavande, beskrajnim suhozidima koji prekrivaju otok poput paukove mreže. Hvar koji se skrio od novovjekih osvajača željnih samo dobre zabave i stimuliranih uzbuđenja.
Onim drugima željnim istraživanja, uspije trgnuti iz sna uspavana napuštena sela poput Malog Grablja skrivenog u kanjonu kroz koji je nekad prolazila Via communis, Općinski put, koja je povezivala antičko naselje na mjestu današnjeg Hvara i grčki Pharos, odnosno rimsku Phariu. Danas napušteno selo, prije stotinu godina brojalo je 180 duša. Krajem XIX. stoljeća uslijed dobre proizvodnje vina i buhača selo je doživjelo prosperitet. U tih 20 godina sagrađeno je 10 dvokatnica i crkva sv. Tudora podignuta 1881. godine. Danas je crkva otvorena samo dvaput u godini, prve nedjelje u svibnju i prve nedjelje u listopadu. Ispod nje sagrađen je Zadružni dom i knjižnica čije ruševno zdanje svjedoči o nekadašnjem prosperitetu ovog napuštenog sela. Malo dalje u kući, gdje je nekad bio zajednički turanj za vino, podignut je mlin za masline kojeg i danas zavrte znatiželjni posjetitelji. Selo je napušteno nakon Drugog svjetskog rata, a stanovništvo se odselilo u obližnju Milnu, najmlađe mjesto na otoku. Posljednji stanovnik napustio je selo u travnju 1968. godine, Jašući na mulu s kozom privezanom za sedlo odjahao je u Hvar.
Samo dva kilometra uzbrdo smješteno je Velo Grablje osnovano u XV. stoljeću. Nakon što je filoksera uništila vinograde, mnogi stanovnici Velog Grablja kao i ostalih gradova i sela bolji život potražili su u Amerikama i Australiji. Oni koji su ostali u selu počeli su s proizvodnjom eteričnih ulja ružmarina i lavande. Već 1892. godine osnovana je Ružmarinska zadruga prva takva zadruga u Hrvatskoj i uopće prva zadruga na otocima. Nakon deset godina djelovanja Ružmarinska zadruga nabavila je moderne kotlove za destilaciju ružmarina pa se 1902. godine smatra početkom moderne proizvodnje eteričnih ulja u Hrvatskoj. Iako se nedjeljnom u crkvi broji oko šezdesetak ljudi, danas Velo Grablje broji samo pet stalnih stanovnika. Područje oko Velog Grablja bilo je naseljeno već od prapovijesti o čemu svjedoče arheološki nalazi iz doba neolitika u Babinoj spilji te tumuli iz željeznog i brončanog doba.
Nadaleko od Velog Grablja na nadmorskoj visini od 400 metara pruža se pogled na Stari Grad, najstariji grad u Hrvatskoj. Osnovan je 385/4 prije Krista od antičkih Grka s otoka Paros koji su ovom gradu i otoku nadjenuli ime Pharos. Već u prvim mjesecima grčke kolonizacije starogradski zaljev bio je poprište prve poznate pomorske bitke na Jadranu. U toj bitci nadmoćnija grčka flota porazila je male ilirske brodove. Pharos je bio agrarna kolonija iza koje se pruža najplodnije i najveće polje na jadranskim otocima. To polje koje je do današnjih dana sačuvalo grčku parcelizaciju pod zaštitom je UNESCO-a od 2008. godine kao najbolje sačuvano polje sa starogrčkom parcelizacijom. Pharos su 219. razorili Rimljani ostavljajući iza sebe samo ruševine gradskih zidina koje su vidljive i danas. Zapadno od ruševina grčkog Pharosa, podigli su Rimljani svoju koloniju Phariju.
Na putu prema sv. Nikoli, najvišem vrhu otoka Hvara, prije ulaska na makadamski put prolazi se pored vapnenice sagrađene 1914. godine. Prolazeći pored terasastih polja nekad prekrivenih vinovom lozom čovjek ne može, a da ne zastane. Beskrajne gomile i suhozidi djelo su marljivih ruku hvarskih težaka koji su iz škrte zemlje vadili kamenje ne bi li dobili mali komad plodne zemlje koja im je omogućavala preživljavanje u ovim surovim uvjetima. U požaru koji je prije nekoliko godina poharao otok Hvar izgorjela je šuma i makija koja je zadnjih desetljeća pokrivala ova brda otkrivajući tako suhozide koji su građeni tisućama godina.
Put omeđen ružmarinom, kaduljom, vrijesom, lavandom i ostalim mediteranskim raslinjem put vodi do najvišeg vrha otoka, sv. Nikole. Podno sv. Nikole smještena je Sveta Nedjelja (u dijalektu sv. Nedija), malo selo koje se proslavilo proizvodnjom najboljeg crnog vina – plavca čije grožđe sazrijeva na strmim južnim padinama ispod najvišeg vrha otoka Hvara. S vrha se pruža pogled na obližnje otoke: Korčulu – poznatu po Marcu Polu, poznatom svjetskom putniku rođenom u istoimenom gradu, Vis – antičku Issi kojoj je položaj u sredini Jadrana odredio sudbinu kao pomorskoj bazi, Brač – otok bijelog kamena od kojeg je građena Bijela kuća u Washingtonu, i, naravno, prema Paklinskim otocima ispred hvarske luke. Odmah ispod južnih padina smješten je otočić Šćedro kod kojeg su se 47. godine prije Krista sukobile dvije rimske flote u jeku rimskog građanskog rata. Sa sv. Nikole pruža se odličan pogled na grčku Horu, polje pod UNESCO-ovom zaštitom. S istočne strane Hora je omeđena Vrboskom, malim ribarskim naseljem osnovanim u XV. stoljeću od ribara iz obližnjeg sela Vrbanj, otud i ime naselja. Radi kanala koji zalazi duboko u kopno i nekoliko malih mostova koji povezuju dvije obale, Vrboska je poznata kao Mala Venecija.
Nakon lutanja po skrivenim mjestima otoka Hvara najbolje je potražiti okrjepu u napuštenom selu Humac skrivenom na 350 metara nadmorske visine. Nekad pastirsko naselje osnovano u XVII. stoljeću odlično je sačuvano te po načinu gradnje kuća pripada unikatnoj ruralnoj arhitekturi i smatra se etnografskim spomenikom. Nad selom je crkva Svetog Ivana I. Pavla iz 1897. koja je danas otvorena samo jednom godišnje, 26. lipnja, kada se stanovnici Vrisnika, sela u središnjem dijelu otoka (inače vlasnici kuća na Humcu) okupljaju da bi proslavili dan zaštitnika ovog napuštenog mjesta. Idiličnu atmosferu na Humcu tokom ljetnih mjeseci remeti jedino cvrčanje cvrčaka.
Za OH, tekst i foto: Siniša Matković – Mikulčić
Izvor: www.otok-hvar.com
